Kazne prema EAA-u po državama: pregled svih 27 država članica EU-a
Kolike su kazne za kršenje Europskog akta o pristupačnosti u svakoj od 27 država članica EU-a – prema zakonu svake pojedine države.
Ažurirano: listopad 2026. · Svaki iznos provjeren u nacionalnom zakonu iz kojeg potječe · Kako smo radili
Kratki odgovor
- Jedinstvena kazna za cijeli EU ne postoji. Europski akt o pristupačnosti obvezuje svaku od 27 država da sama propiše kazne, pa iznos ovisi isključivo o tome u kojoj državi prodajete.
- Gornje granice kreću se od oko 1.500 eura (Francuska, za fizičku osobu; 7.500 eura za poduzeće) do 1.000.000 eura (Luksemburg) – gotovo 700 puta veća razlika za kršenje istih pravila EU-a.
- Nekoliko država uopće ne propisuje iznos (Grčka, Danska, Finska, Malta i Španjolska), nego ga prepušta sudu ili regulatoru.
- Mnogo iznosa koji kruže internetom netočno je. Za Nizozemsku se često navodi 900.000 eura, a stvarna gornja granica za pristupačnost iznosi 110.000 eura. Za Francusku se navodi 50.000 eura, a stvarni je iznos 1.500 eura, odnosno 7.500 eura za poduzeće. Svaki smo iznos provjerili u nacionalnom zakonu.
- Gotovo nitko još nije kažnjen. Pravila se primjenjuju tek od 28. lipnja 2025., pa je zasad riječ o propisanim kaznama, a ne o kaznama koje su doista izrečene.
Sadržaj
- Što EAA zapravo propisuje o kaznama
- Tri modela kažnjavanja u praksi
- Kazne prema EAA-u po državama: potpuna usporedba
- Iznosi koje gotovo svi navode pogrešno
- Sve države, jednostavno objašnjeno
- Razlika od 700 puta: najviše i najniže kazne
- Je li itko već kažnjen prema EAA-u?
- Države bez propisanog iznosa
- Zašto je toliko objavljenih iznosa pogrešno
- Česta pitanja
Što EAA zapravo propisuje o kaznama
Europski akt o pristupačnosti je direktiva, a ne uredba – i upravo zbog te razlike ova stranica uopće postoji. Direktiva se ne primjenjuje izravno. Ona postavlja cilj, a svaka država sama donosi zakon kojim ga ostvaruje, uključujući i kazne. Sve što Akt kaže o kaznama stane u jedan kratak odlomak, članak 30.:
„Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na povrede nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom […] Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.”
– članak 30. Direktive (EU) 2019/882 (EUR-Lex)
I to je sve. Tri pridjeva – učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće – a konkretni iznosi, nadležna tijela i način izračuna kazni prepušteni su 27 nacionalnih vlada. Članak 30. dodaje još samo dvije stvari: kazna mora odgovarati težini povrede, a plaćanjem kazne obveza ne prestaje – proizvod ili uslugu i dalje morate učiniti pristupačnima.
Kad negdje pročitate da „kazna prema EAA-u iznosi X eura”, budite oprezni. Kazna prema EAA-u ne postoji. Postoji 27 nacionalnih sustava kažnjavanja, a međusobno se uvelike razlikuju.
Tri modela kažnjavanja u praksi
Ako zanemarite pojedinačne iznose, 27 nacionalnih sustava svodi se na tri osnovna modela. Kad znate o kojem je modelu riječ, o stvarnom riziku znate više nego iz bilo kojeg pojedinačnog iznosa – jer „mala” kazna koja se ponavlja svaki dan može stajati više od visoke jednokratne gornje granice.
1. Propisana najviša kazna. Najčešći model: zakon navodi najviši iznos. Tako je u Luksemburgu (do 500.000 eura, a za ponovljeno kršenje dvostruko, do 1.000.000 eura), Hrvatskoj (132.720 eura) i Irskoj (60.000 eura, uz moguću kaznu zatvora). Taj je iznos gornja granica, a ne fiksna cijena – stvarna kazna odmjerava se prema povredi – ali barem unaprijed znate koji je najgori mogući ishod.
2. Kazna koja se ponavlja dok se nedostatak ne otkloni. Finska, Švedska i Estonija oslanjaju se na kazne kojima je cilj natjerati na ispravak, a ne kazniti za ono što se već dogodilo. Takve kazne često nemaju stvarnu gornju granicu jer se ponavljaju – svaki dan ili za svako razdoblje – sve dok se ne uskladite. Kazna od 1.000 eura dnevno na papiru je mala, ali postaje golema ako je godinu dana zanemarujete.
3. Iznos uopće nije propisan. Grčka, Danska, Malta i Španjolska ne navode iznos. Sud ili regulator određuje ga od slučaja do slučaja, a jedino mjerilo je načelo proporcionalnosti iz članka 30. Izostanak iznosa nije pravna praznina – znači da gornja granica u praksi ne postoji.
Dvije se države ne uklapaju ni u jedan model. Poljska kaznu računa prema formuli (iznos nacionalne plaće × 10, najviše 10 % prometa), a Italija za velike pružatelje usluga primjenjuje sankciju vezanu uz promet (do 5 %). Obje funkcioniraju kao sustavi s gornjom granicom, ali za svaku tvrtku daju drukčiji iznos.
Kazne prema EAA-u po državama: potpuna usporedba
Svih 27 država članica EU-a s najvažnijim iznosom i modelom kažnjavanja. U odjeljku o svakoj državi niže objašnjavamo kako sustav funkcionira i upućujemo na cjelovitu analizu s izvorima.
| Država | Kazna | Model |
|---|---|---|
| Austrija | Do 80.000 € (velika poduzeća) / 50.000 € (MSP) | Gornja granica |
| Belgija | 260–100.000 € (208–80.000 € za djela prije veljače 2026.) | Propisani raspon |
| Bugarska | Stupnjevane kazne (BGN), zakon iz 2025. | Propisano / stupnjevano |
| Hrvatska | Do 132.720 € | Propisano (ovisno o ulozi) |
| Cipar | 20.000 € upravno + 30.000 € / 3 god. kazneno | Upravno + kazneno |
| Češka | Do ~400.000 € (10 mil. CZK) | Gornja granica |
| Danska | Iznos nije propisan (određuje sud) | Diskrecijski |
| Estonija | Do 20.000 € (poduzeća) + prisilna novčana kazna do 10.000 € | Propisani iznos + prisilna kazna |
| Finska | Neograničena kazna „dok se ne uskladite” | Prisilna kazna |
| Francuska | 1.500 € (fizičke osobe) / 7.500 € (poduzeća); 15.000 € za povrat poduzeća | Propisani iznos |
| Njemačka | Do 100.000 € (+ tužbe konkurenata) | Propisano + sudski sporovi |
| Grčka | Iznos nije propisan (proporcionalno) | Diskrecijski |
| Mađarska | Proizvodi: do 650 mil. HUF (zakon o nadzoru tržišta iz 2012.); usluge: do 500 mil. HUF (Uredba 605/2022, § 9) | Upućivanje na drugi propis |
| Irska | 60.000 € + do 18 mjeseci zatvora | Propisano + kazneno |
| Italija | 5.000–40.000 € (do 5 % prometa iznad 500 mil. €) | Stupnjevano + prema prometu |
| Latvija | Do 20.000 € (prema zakonu o ocjenjivanju sukladnosti) | Upućivanje na drugi zakon |
| Litva | 500–15.000 € | Propisani raspon |
| Luksemburg | Do 500.000 € (1 mil. € za ponovljeno kršenje) | Gornja granica |
| Malta | Iznos nije naveden | Nije određeno |
| Nizozemska | Do 110.000 € (od 1. siječnja 2026.) | Gornja granica |
| Poljska | Formula (nacionalna plaća × 10, ≤ 10 % prometa) | Formula |
| Portugal | Stupnjevane upravne novčane kazne | Stupnjevano |
| Rumunjska | Deset skupina povreda (u lejima) | Stupnjevano |
| Slovačka | Dva usporedna sustava | Usporedni sustavi |
| Slovenija | Gornje granice prema veličini poduzeća | Prema veličini |
| Španjolska | Iznos nije propisan (upućivanje; supsidijarno do 1 mil. €) | Diskrecijski |
| Švedska | Do 10 mil. SEK (~900.000 €) + neograničeni vite | Prisilna kazna + gornja granica |
Navedeni su najviši zakonski iznosi ili mehanizmi iz nacionalnog zakona svake države. „Iznos nije propisan” znači da zakon predviđa diskrecijsku ili neograničenu kaznu umjesto određene gornje granice.
Iznosi koje gotovo svi navode pogrešno
Da biste provjerili kaznu, morate pročitati zakon svake države – često na njezinu jeziku, a često i drugi zakon na koji prvi upućuje. Zato je većina objavljenih iznosa „kazne prema EAA-u” prepisana s drugih stranica i netočna. Evo četiri najgora primjera, uz stvarni propis za svaki.
🇳🇱 Nizozemska – navodi se 900.000 €, a riječ je o 110.000 €
Ovdje griješe gotovo svi. Nizozemski zakon kojim je prenesen EAA sam ne propisuje kaznu, nego provedbu upućuje na Zakon o robi (Warenwet). Taj zakon ima dvije različite gornje granice, a ona za pristupačnost namjerno je niža:
„De op grond van het eerste lid op te leggen bestuurlijke boete bedraagt, in afwijking van artikel 32a, tweede lid, ten hoogste het bedrag dat is vastgesteld voor de vijfde categorie, bedoeld in artikel 23, vierde lid, van het Wetboek van Strafrecht.”
(Naš prijevod: „Upravna novčana kazna koja se izriče na temelju stavka 1. iznosi, odstupajući od članka 32.a stavka 2., najviše iznos utvrđen za petu kategoriju iz članka 23. stavka 4. Kaznenog zakona.”)
– Warenwet, čl. 35e st. 2.
Iznos za svaku kategoriju propisan je člankom 23. stavkom 4. nizozemskog Kaznenog zakona i usklađuje se svake dvije godine. Od 1. siječnja 2026. peta kategorija iznosi 110.000 eura (u 2024. i 2025. bila je 103.000 eura), na temelju vladine uredbe od 26. studenoga 2025. (Stb. 2025, 401). Za povrede počinjene prije 2026. i dalje vrijedi stari iznos.
Iznos od 900.000 eura koji svi navode dvostruko je pogrešan. To je stara vrijednost šeste kategorije, koja se odnosi na opće povrede sigurnosti proizvoda, a ne na pristupačnost – a i taj je iznos zastario (šesta kategorija sada iznosi 1.100.000 eura). Izvor: Warenwet, Stb. 2025, 401.
🇫🇷 Francuska – navodi se 50.000 €, a riječ je o 1.500 € (7.500 € za poduzeće)
Francuska kažnjava kršenje EAA-a u sustavu lakših prekršaja (contravention), a ne prema visokoj ljestvici upravnih kazni kako mnogi pretpostavljaju. Članak R. 451-4 francuskog Zakonika o zaštiti potrošača povrede EAA-a svrstava u prekršaje 5. razreda, a iznos određuje Kazneni zakon:
„5° 1 500 euros au plus pour les contraventions de la 5e classe, montant qui peut être porté à 3 000 euros en cas de récidive lorsque le règlement le prévoit, hors les cas où la loi prévoit que la récidive de la contravention constitue un délit.”
(Naš prijevod: „5° najviše 1.500 eura za prekršaje 5. razreda, a taj se iznos može povisiti na 3.000 eura u slučaju povrata ako to propis predviđa, osim ako zakon povrat prekršaja predviđa kao kazneno djelo (délit).”)
– francuski Kazneni zakon (Code pénal), čl. 131-13
To je gornja granica za fizičku osobu. Za poduzeće je čl. 131-41 Kaznenog zakona množi s pet, pa iznosi 7.500 eura, a čl. 132-15 za povrat unutar godine dana propisuje deseterostruki iznos za fizičku osobu, 15.000 eura. Iznos od 50.000 eura posljedica je zamjene s posebnom ljestvicom kazni za web-stranice javnog sektora, za koju je nadležan regulator Arcom. To je drugi sustav i drugi zakon. Izvor: Légifrance.
🇸🇪 Švedska – navodi se da „nema propisane kazne”, a ima je
Švedsku često svrstavaju među države bez propisanog iznosa. Njezin zakon zapravo propisuje sankcijsku naknadu s gornjom granicom:
„Sanktionsavgiften ska bestämmas till lägst 10 000 kronor och högst 10 000 000 kronor.”
(Naš prijevod: „Sankcijska naknada određuje se u iznosu od najmanje 10.000 i najviše 10.000.000 kruna.”)
– Lag (2023:254), § 39.
To je otprilike od 900 do 900.000 eura, a uz to postoji i zasebna, neograničena prisilna kazna koja se izriče dok se nedostatak ne otkloni (vite). Izvor: Riksdagen.
🇭🇺 Mađarska – kazna uopće nije u zakonu o pristupačnosti
Mađarski zakon o pristupačnosti iz 2022. sam ne sadrži nikakvu kaznu. Provedbu upućuje na vladinu uredbu (605/2022). Za proizvode uredba upućuje na Zakon o nadzoru tržišta proizvoda iz 2012., u kojem su kazne vezane uz promet ograničene na 650 milijuna forinti; za usluge sama uredba ograničava kazne na 500 milijuna forinti (§ 9), a pružatelj usluge kažnjava se tek nakon upozorenja i propuštenog roka za otklanjanje nedostatka. Izvor koji navodi uredan mađarski iznos u eurima nije pratio taj trag do kraja. Izvor: Zakon XVII/2022.
Sve države, jednostavno objašnjeno
Za svaku državu ukratko navodimo kako sustav funkcionira i koliki je najvažniji iznos; u povezanom članku svaki je iznos potkrijepljen izvorom u nacionalnom zakonu, a navedeno je i nadležno tijelo.
Austrija – gornje granice ovise o veličini poduzeća: do 80.000 eura za velika poduzeća i 50.000 eura za MSP-ove. Cjelovita analiza za Austriju →
Belgija – kazne od 260 do 100.000 eura za djela počinjena od 1. veljače 2026. (prije toga od 208 do 80.000 eura), koje se dobivaju primjenom zakonskog množitelja na ljestvicu sankcija; zla vjera podiže gornju granicu na 250.000 eura ili 6 % prometa. Cjelovita analiza za Belgiju →
Bugarska – direktiva je prenesena sa zakašnjenjem (2025.); kazne su tim zakonom stupnjevane i izražene u bugarskim levima.
Hrvatska – do 132.720 eura, s različitim gornjim granicama za proizvođače, uvoznike i distributere. Cjelovita analiza za Hrvatsku →
Cipar – dva usporedna puta: upravne novčane kazne do 20.000 eura i kazneni postupak s kaznom do 30.000 eura i tri godine zatvora. Cjelovita analiza za Cipar →
Češka – isključivo upravna gornja granica od 10 milijuna CZK (oko 400.000 eura), bez kaznenog postupka. Cjelovita analiza za Češku →
Danska – iznos nije propisan, određuje ga sud. U više provjera potvrdili smo da zakon ne navodi gornju granicu. Cjelovita analiza za Dansku →
Estonija – pružanje nepristupačne usluge je prekršaj: do 20.000 eura za poduzeće (do 100 jedinica novčane kazne za fizičku osobu). Zasebno, nepostupanje po nalogu za otklanjanje nedostatka može dovesti do prisilne novčane kazne do 10.000 eura. Cjelovita analiza za Estoniju →
Finska – kazna „dok se ne uskladite”, namjerno bez gornje granice: ponavlja se sve dok se problem ne otkloni. Cjelovita analiza za Finsku →
Francuska – 1.500 eura za fizičku osobu (3.000 eura za ponovljeni prekršaj) i 7.500 eura za poduzeće (15.000 eura za ponovljeni prekršaj), a ne 50.000 eura koliko se često navodi na internetu. Cjelovita analiza za Francusku →
Njemačka – do 100.000 eura za glavne povrede, uz stvaran rizik od tužbi konkurenata (sustav Abmahnung). Cjelovita analiza za Njemačku →
Grčka – iznos nije propisan; zakon traži samo da kazne budu proporcionalne. Kazne za proizvode čekaju predsjedničku uredbu koja još nije donesena. Cjelovita analiza za Grčku →
Mađarska – kazna nije u zakonu o pristupačnosti. Propisuje je vladina uredba: do 500 milijuna forinti za usluge (u samoj uredbi) te, preko zakona o nadzoru tržišta iz 2012., do 650 milijuna forinti za proizvode. Cjelovita analiza za Mađarsku →
Irska – do 60.000 eura i do 18 mjeseci zatvora, a direktori osobno odgovaraju. Cjelovita analiza za Irsku →
Italija – upravne novčane kazne od 5.000 do 40.000 eura (te od 2.500 do 30.000 eura za nepostupanje po nalogu regulatora), a pružateljima usluga s prometom većim od 500 milijuna eura regulator izriče sankciju do 5 % prometa. Cjelovita analiza za Italiju →
Latvija – do 20.000 eura, ali ne prema zakonu o pristupačnosti, nego prema zakonu o ocjenjivanju sukladnosti na koji on upućuje. Cjelovita analiza za Latviju →
Litva – od 500 do 15.000 eura, nakon pooštrenja izmjenama koje su stupile na snagu u travnju 2026. Cjelovita analiza za Litvu →
Luksemburg – najviša propisana gornja granica u EU-u: do 500.000 eura, a za ponovljeno kršenje dvostruko, do 1.000.000 eura. Cjelovita analiza za Luksemburg →
Malta – iznos nije naveden; zakon ga prepušta provedbenim propisima, pa nijedan iznos u eurima koji se pripisuje Malti nije utemeljen. Cjelovita analiza za Maltu →
Nizozemska – do 110.000 eura od 1. siječnja 2026., a ne 900.000 eura koliko se navodi gotovo posvuda. Cjelovita analiza za Nizozemsku →
Poljska – nema fiksne gornje granice: kazna se računa prema formuli, kao deseterostruka nacionalna prosječna plaća, a najviše 10 % prometa. Cjelovita analiza za Poljsku →
Portugal – stupnjevane upravne novčane kazne; jedina je država koja je kriterije za „nerazmjerno opterećenje” razradila u posebnom pravilniku. Cjelovita analiza za Portugal →
Rumunjska – deset zasebnih skupina povreda, svaka s vlastitim rasponom u rumunjskim lejima. Cjelovita analiza za Rumunjsku →
Slovačka – dva usporedna sustava kažnjavanja: jedan u okviru zaštite potrošača, drugi u okviru medijskog prava. Cjelovita analiza za Slovačku →
Slovenija – gornje granice rastu s veličinom poduzeća, pa veća poduzeća riskiraju više kazne. Cjelovita analiza za Sloveniju →
Španjolska – nacionalni iznos nije propisan. Sankcije se određuju prema propisima pojedinog sektora, a supsidijarno se primjenjuje opći zakon o pravima osoba s invaliditetom (kazne do 1.000.000 eura); provedba je u nadležnosti autonomnih zajednica. Cjelovita analiza za Španjolsku →
Švedska – sankcijska naknada do oko 900.000 eura (10 milijuna SEK) i neograničena kazna koja se izriče dok se ne uskladite. Cjelovita analiza za Švedsku →
Razlika od 700 puta: najviše i najniže kazne
Za kršenje potpuno istih pravila EU-a visina rizika gotovo isključivo ovisi o tome gdje poslujete.
Na vrhu je, među državama s propisanom gornjom granicom, sam Luksemburg: do 500.000 eura, a za ponovljeno kršenje do 1.000.000 eura. Slijede Češka (oko 400.000 eura), Hrvatska (132.720 eura) i Njemačka (100.000 eura).
Na dnu je Francuska s 1.500 eura (7.500 eura za poduzeće), najnižim propisanim iznosom u Uniji – i upravo zato toliko zavarava iznos od 50.000 eura koji joj se na internetu pripisuje.
No gornje granice otkrivaju samo pola priče. Dva mehanizma mogu neprimjetno nadmašiti svaki od navedenih iznosa:
- Kazne vezane uz promet. U Italiji (do 5 % prometa za pružatelje usluga s prometom većim od 500 milijuna eura) kazna raste s veličinom poduzeća, pa za veliko poduzeće može premašiti svaku fiksnu gornju granicu. Poljska je primjer suprotnog: kazna je ograničena na deseterostruku nacionalnu prosječnu plaću ili na 10 % prometa, ovisno o tome što je niže, pa nikad ne prelazi oko 89.000 PLN (iznos za 2026.).
- Kazne „dok se ne uskladite”. Kazne koje se ponavljaju u Finskoj i Švedskoj u praksi nemaju gornju granicu – ako se nedostatak ne otkloni, skroman dnevni iznos s vremenom premaši svaki jednokratni maksimum.
Pouka: rizik ne procjenjujte samo prema najvišem propisanom iznosu. Gornja granica od 1.500 eura u državi koja aktivno provodi nadzor može biti važnija od gornje granice od 500.000 eura u državi koja to ne čini – a to nas dovodi do pitanja koje bi si svi trebali postaviti.
Je li itko već kažnjen prema EAA-u?
Uglavnom nije – a svaka stranica koja tvrdi da regulatori dijele kazne od milijun eura to izmišlja. Pravila se primjenjuju tek od 28. lipnja 2025., a u većini od 27 država nacionalni regulatori sporo su krenuli. Ipak, „regulatori su izrekli malo kazni” ne znači „ništa se ne događa” – prvi stvarni slučajevi provedbe stigli su preko sudova i konkurenata, a ne kroz državne kazne.
Francuska: prva prava presuda (Carrefour). Prvostupanjski sud u Caenu (Tribunal judiciaire de Caen) 4. lipnja 2026. rješenjem u hitnom postupku (ordonnance de référé) naložio je Carrefouru da postupi u skladu s člankom L.412-13 francuskog Zakonika o zaštiti potrošača, kojim je EAA prenesen u francusko pravo, i svoje usluge e-trgovine učini pristupačnima. Prisilna novčana kazna (astreinte) od 500 eura dnevno počinje teći šest mjeseci nakon rješenja. Postupak nije pokrenuo regulator, nego dvije organizacije za prava osoba s invaliditetom (apiDV i Droit Pluriel). Obrazloženje suda trebalo bi zanimati svako poduzeće: sud je ocijenio da Carrefourova usklađenost od 71 % nije dovoljna te zaključio da web-stranica za e-trgovinu „ne peut pas être seulement un peu accessible, il doit l'être totalement” (naš prijevod: „ne može biti pristupačna samo donekle, mora biti potpuno pristupačna”). Paralelni postupak protiv Auchana završio je drukčije: početkom svibnja 2026. Tribunal judiciaire de Lille utvrdio je da se Auchan E-Commerce obveza ne odnosi i odbio tužbu. Udruge su podnijele žalbu Žalbenom sudu u Douaiju (Cour d'appel de Douai). (Izvori: handicap.fr, Intérêt à Agir.)
Njemačka: opomene pred tužbu, ali na klimavim temeljima. Njemačka tijela za nadzor tržišta mogu izreći kazne do 100.000 eura. Odvojeno od toga, govori se o „valu” opomena pred tužbu (Abmahnungen) koje zbog povreda pristupačnosti šalju konkurenti i udruge. Njemački pravnici, međutim, nisu suglasni u tome jesu li te opomene utemeljene: vrijede samo ako se pravila o pristupačnosti smatraju „pravilima o ponašanju na tržištu” u smislu prava tržišnog natjecanja, a više komentatora upozorava da mnoge takve opomene vjerojatno ne bi prošle. Opomene se doista šalju, ali njihova pravna snaga zasad je neizvjesna. (Izvor: ratgeberrecht.eu.)
Što to znači za vas. Pouka nije „opustite se, nitko ne dobiva kazne”. Rizik je stigao ranije, i to preko sudova, a ne preko regulatora – a za ispravljanje nepristupačne web-stranice ili proizvoda potrebni su mjeseci kojih više nemate kad stigne službena opomena. U slučaju Carrefour službena opomena udruga datirana je 9. srpnja 2025. – jedanaest dana nakon što su pravila počela vrijediti. Pravi rok je vrijeme koje imate za usklađivanje, a ne prva kazna regulatora.
Države bez propisanog iznosa
Tri dosad obrađene države – Grčka, Danska i Španjolska – ne navode najviši iznos u eurima. Upravo je to čest izvor izmišljenih brojki na internetu: kad nema iznosa koji bi se mogao navesti, nepouzdani izvori izmisle ga. Evo što „iznos nije propisan” znači u svakoj od tih država – jer ne znači svugdje isto:
Grčka i Danska iznos prepuštaju regulatoru ili sudu, a jedino je mjerilo načelo proporcionalnosti. Nema ni najnižeg ni najvišeg iznosa.
Španjolska ne propisuje vlastiti nacionalni iznos: upućuje na propise pojedinih sektora, a supsidijarno se primjenjuje opći zakon o pravima osoba s invaliditetom (kazne do 1.000.000 eura). Provedba je u nadležnosti autonomnih zajednica.
Zaključak je suprotan očekivanjima: kad gornja granica nije propisana, neizvjesnost je obično veća, a ne manja. Iznos koji sud odredi naknadno teže je predvidjeti nego poznati maksimum.
Zašto je toliko objavljenih iznosa pogrešno
EAA kazne prepušta nacionalnom pravu, pa provjera iznosa znači čitanje samog nacionalnog propisa – a tu većina izvora odustaje. Najčešće ih zavaraju tri zamke:
Iznos je na stranom jeziku. Mnogi od tih zakona postoje samo na nacionalnom jeziku. Sekundarne stranice prepisuju brojke jedna od druge umjesto da pročitaju izvor.
Iznos je u drugom zakonu. Latvijski iznosi nalaze se u zakonu o ocjenjivanju sukladnosti, nizozemski u Zakonu o robi (Warenwet) i Kaznenom zakonu. Ako previdite upućivanje, dobit ćete pogrešan iznos – ili nikakav.
Pravoj državi pripisan je pogrešan iznos. Nizozemska je najjasniji primjer: često navođenih 900.000 eura stvaran je iznos iz nizozemskog prava – samo nije onaj koji se odnosi na pristupačnost.
Iznosi na ovoj stranici provjereni su u nacionalnom zakonu iz kojeg potječu, a gdje god se gore navodi izvor, upućujemo i na njega. Kad država doista nema propisan iznos, to i kažemo, umjesto da prazninu popunimo nagađanjem. Neke države ovdje još nisu obrađene jer su njihovi iznosi još u pravnoj ili uredničkoj provjeri.
Česta pitanja
Postoji li jedinstvena kazna prema EAA-u za cijeli EU?
Ne postoji. Europski akt o pristupačnosti obvezuje svaku od 27 država članica da sama propiše kazne. One moraju biti „učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće”, ali se iznosi i mehanizmi razlikuju od države do države.
Koja je najviša dosad utvrđena kazna prema EAA-u?
Od dosad obrađenih država najvišu propisanu gornju granicu ima Luksemburg: do 500.000 eura, a za ponovljeno kršenje dvostruko, do 1.000.000 eura. Talijanski sustav kazni vezanih uz promet za vrlo veliko poduzeće može dati i viši iznos, jer postotak prometa nema apsolutnu gornju granicu.
Koje države nemaju propisan iznos kazne prema EAA-u?
Od dosad obrađenih država Grčka, Danska i Španjolska ne propisuju najviši iznos u eurima – umjesto toga primjenjuju diskrecijske kazne ili upućuju na druge propise.
Iznosi li francuska kazna prema EAA-u doista 50.000 eura?
Ne. Kazna u Francuskoj je prekršaj 5. razreda: do 1.500 eura za fizičku osobu (3.000 eura za ponovljeni prekršaj) i do 7.500 eura za poduzeće (15.000 eura za ponovljeni prekršaj). Iznos od 50.000 eura koji se navodi na internetu odnosi se na poseban sustav za web-stranice javnog sektora.
Iznosi li nizozemska kazna prema EAA-u doista 900.000 eura?
Ne. Gornja granica za pristupačnost u Nizozemskoj iznosi 110.000 eura (od 1. siječnja 2026.; prije toga 103.000 eura). Iznos od 900.000 eura potječe iz druge, opće odredbe o sigurnosti proizvoda, a ne iz one o pristupačnosti.
Od kada se primjenjuju kazne prema EAA-u?
Pravila se primjenjuju od 28. lipnja 2025. Regulatori su zasad izrekli malo kazni, ali sudski postupci (poput presude protiv Carrefoura u Francuskoj) već su počeli.



