Finska kazna prema EAA-u nema gornju granicu, a ni iznosa koji bi se mogao pouzdano navesti
Cijela odredba o sankcijama stane u § 14. Ondje je jedna rečenica o prisilnoj novčanoj kazni i upućivanje na zakon iz 1990., a iznosa u eurima nema nigdje. Brojke koje se za Finsku navode, 150.000 eura ili od 5.000 do 50.000 eura, u zakonu ne postoje. I to nije propust zakonodavca, nego upravo način na koji sustav funkcionira.
Kratki odgovor
Finska pravila kojima je prenesen EAA nalaze se u poglavlju 3a Zakona o pružanju digitalnih usluga (306/2019) (Laki digitaalisten palvelujen tarjoamisesta), a za usluge namijenjene potrošačima primjenjuju se od 28. lipnja 2025. Jedina sankcija je uhkasakko, prisilna novčana kazna koju Traficom može zaprijetiti uz nalog za usklađivanje. Zakon ne propisuje ni iznos, ni gornju granicu, ni ljestvicu. Visina se određuje od slučaja do slučaja prema općem Zakonu o prisilnim novčanim kaznama (1113/1990) (uhkasakkolaki), uzimajući u obzir prirodu obveze i platežnu sposobnost obveznika. Kazna se može izricati iznova sve dok se ne uskladite. Fizički proizvodi tim zakonom uopće nisu obuhvaćeni: za njih je nadležna agencija Tukes, na temelju posebnog zakona.
Cijela odredba o sankcijama u dvije rečenice
„Valvontaviranomainen voi asettaa uhkasakon 12 §:n 3 momentissa tarkoitetun saavutettavuusvaatimusten noudattamista koskevan määräyksen sekä 13 §:n 1 ja 2 momentissa säädetyn tiedonsaanti- ja tarkastusoikeuden toteuttamisen tehosteeksi. Uhkasakosta säädetään uhkasakkolaissa (1113/1990).”
(Naš prijevod: „Nadzorno tijelo može zaprijetiti prisilnom novčanom kaznom radi izvršenja naloga iz § 12. st. 3. o ispunjavanju zahtjeva za pristupačnost te radi ostvarivanja prava na dobivanje informacija i obavljanje pregleda iz § 13. st. 1. i 2. Prisilna novčana kazna uređena je Zakonom o prisilnim novčanim kaznama (1113/1990).”)
– Zakon 306/2019, § 14. (Finlex)
I to je sve. Nema iznosa, nema razreda, nema iznosa po povredi. Jednako je jednostavan i nalog uz koji se kazna izriče:
„Valvontaviranomainen voi määrätä: 1) […] palveluntarjoajan saattamaan kohtuullisessa määräajassa digitaalisen palvelun vastaamaan 3 ja 3 a luvussa säädettyjä vaatimuksia; […]”
(Naš prijevod: „Nadzorno tijelo može naložiti: 1) […] pružatelju usluge da u razumnom roku uskladi digitalnu uslugu sa zahtjevima iz poglavlja 3. i 3a; […]”)
– § 12. st. 3.
Brojke koje kruže internetom nisu iz zakona
U usporednim tablicama za Finsku pojavljuju se dva iznosa. Nijedan od njih nije iz Zakona 306/2019.
| Iznos koji ćete vidjeti | Odakle potječe | Piše li u zakonu? |
|---|---|---|
| „Do 150.000 eura” | Tekstovi dobavljača rješenja za pristupačnost i pravni sažeci | Ne |
| „5.000–50.000 eura po povredi” | Usporedne tablice | Ne, ljestvica po povredi ne postoji |
Postoji razlog zašto se ti iznosi stalno vraćaju. Prisilna novčana kazna mora imati određen iznos kad se izriče, pa će stvarne brojke postojati čim finski predmeti počnu dobivati epilog. No to neće biti zakonski maksimumi, nego ishodi pojedinih predmeta. „Maksimum” koji se za Finsku navodi danas nema uporište u zakonu.
Zašto je kazna bez gornje granice opasnija od visoke kazne
Prvi je dojam da „nema fiksne kazne” znači blaži režim. Za Finsku vrijedi upravo suprotno, i to iz tri razloga.
Kazna se prilagođava poduzeću. Visina se određuje prema općem Zakonu o prisilnim novčanim kaznama, a on od tijela traži da uzme u obzir prirodu i opseg obveze te, što je ključno, platežnu sposobnost obveznika. Iznos koji bi malog trgovca ozbiljno pogodio za veliku bi banku bio zanemariv, pa ga zakon i ne propisuje. Veliko poduzeće ne može nigdje pročitati najveći iznos koji mu prijeti jer se taj iznos određuje upravo prema njemu.
Kazna se ponavlja. Uhkasakko služi tome da obveznika natjera na usklađivanje, a ne da ga kazni za nešto što se već dogodilo. Ako rok istekne, kazna se izriče i naplaćuje, a može se zaprijetiti i nova. Nikada ne dolazi trenutak u kojem ste povredu „platili” pa možete nastaviti po starom.
Nema iznosa na kojem bi se temeljila procjena rizika. Gornja granica od 10.000 eura navodi na računicu: koliko stoji usklađivanje u usporedbi s najvećom mogućom kaznom? U Finskoj takva računica nije moguća. Zato je finski režim, iako nema nijedne upečatljive brojke, uvjerljivije sredstvo odvraćanja od mnogih režima s fiksnom gornjom granicom iz ove serije. Zato i svrstavanje Finske uz Dansku, Grčku, Maltu i Španjolsku među države „bez fiksne kazne” više zamagljuje nego što objašnjava.
Nadzorno tijelo promijenilo se u siječnju 2025.
Traficom (Liikenne- ja viestintävirasto), finska agencija za promet i komunikacije, preko svoje jedinice za nadzor digitalne pristupačnosti od 1. siječnja 2025. nadzire i javni sektor i usluge za potrošače iz poglavlja 3a. Prije toga nadzor je obavljala regionalna državna upravna agencija (aluehallintovirasto, AVI).
U mnogim vodičima i na stranicama dobavljača i dalje se navodi AVI. Ti su podaci zastarjeli. Ako je u vašoj dokumentaciji o usklađenosti za Finsku navedeno pogrešno nadzorno tijelo, pogrešan je i vaš plan postupanja.
Ovlasti koje Traficom ima prema § 13. znatne su. Bez obzira na pravila o povjerljivosti i bez naknade može pribaviti sve informacije i objašnjenja koja su mu potrebna, odrediti rok i oblik u kojem ih treba dostaviti te naložiti pregled u prostorijama pružatelja usluge, osim u prostorima koji služe za stalno stanovanje. Pružatelji usluga moraju na zahtjev omogućiti pristup koji je potreban da bi se pregled proširio i na usluge dostupne samo u zatvorenoj mreži. Traficom može angažirati i vanjske stručnjake, na koje se tada primjenjuju pravila o postupanju službenika i o kaznenoj odgovornosti.
Proizvodi nisu obuhvaćeni ovim zakonom
Ovdje mnogi pogriješe. Zakon 306/2019 odnosi se samo na digitalne usluge.
| Područje | Tijelo | Zakon |
|---|---|---|
| Digitalne usluge (poglavlje 3a) | Traficom | Zakon 306/2019 |
| Fizički proizvodi: potrošačka elektronika, samoposlužni i platni terminali, e-čitači | Tukes (Turvallisuus- ja kemikaalivirasto, finska agencija za sigurnost i kemikalije) | Zakon 102/2023 o zahtjevima za pristupačnost određenih proizvoda, uz nadzor tržišta prema Zakonu 1137/2016 |
| Broj za hitne službe 112 | Ministarstvo unutarnjih poslova | – |
„Finska kazna prema EAA-u” zato nije jedna kazna. Poduzeće koje prodaje i uređaj i internetsku uslugu odgovara dvama tijelima, prema dvama zakonima i s dva različita skupa nadzornih ovlasti. Svaki pojedinačni iznos koji se navodi za Finsku u najboljem slučaju opisuje samo jedan od ta dva režima.
Pravo korisnika za koje nije potrebno nadzorno tijelo
Prema § 10. korisnici imaju izravno pravo koje mogu ostvariti sami, neovisno o Traficomu:
„Jos digitaalisen palvelun käyttäjä tarvitsee etujensa, oikeuksiensa tai velvollisuuksiensa selvittämiseksi tai toteuttamiseksi digitaalisesta palvelusta sellaista sisältöä, joka ei täytä saavutettavuusvaatimuksia, käyttäjällä on oikeus saada nämä sisällöt perustellusta syystä yksittäistapauksessa saavutettavuusvaatimukset täyttävässä muodossa tai muuten vaihtoehtoisella palvelun käyttäjän kannalta saavutettavalla tavalla.”
(Naš prijevod: „Ako korisniku digitalne usluge radi utvrđivanja ili ostvarivanja njegovih interesa, prava ili obveza treba sadržaj usluge koji ne ispunjava zahtjeve za pristupačnost, korisnik ima pravo iz opravdanog razloga u pojedinačnom slučaju dobiti taj sadržaj u obliku koji ispunjava zahtjeve za pristupačnost ili na neki drugi način koji je za korisnika usluge pristupačan.”)
– § 10. st. 2.
Rok za odgovor je kratak:
„Palveluntarjoajan on vastattava palautteisiin ja pyyntöihin viipymättä, mutta viimeistään kahden viikon kuluessa yhteydenotosta.”
(Naš prijevod: „Pružatelj usluge mora na povratne informacije i zahtjeve odgovoriti bez odgode, a najkasnije u roku od dva tjedna od zaprimanja.”)
– § 10. st. 3.
Rok od dva tjedna može se, uz obavijest korisniku, produljiti za još dva. Odbijanje se mora izdati kao pisana i obrazložena potvrda, a korisnik može zatražiti da je Traficom preispita, nakon čega slijedi formalna odluka s pravom žalbe. Za usporedbu, u Poljskoj se pritužba na koju nitko ne odgovori nakon 30 dana smatra prihvaćenom. Finsko je rješenje brže, traži obrazloženje i vodi do nadzornog tijela.
Mikropoduzeća su potpuno izuzeta
„Tätä lukua ei sovelleta digitaalisiin palveluihin, joita tuottavat eräiden tuotteiden esteettömyysvaatimuksista annetun lain (102/2023) 4 §:n 2 kohdassa tarkoitetut mikroyritykset.”
(Naš prijevod: „Ovo se poglavlje ne primjenjuje na digitalne usluge koje pružaju mikropoduzeća iz § 4. točke 2. Zakona o zahtjevima za pristupačnost određenih proizvoda (102/2023).”)
– § 10b
Riječ je o jasnom i potpunom izuzeću iz poglavlja 3a: nema obveze dokumentiranja, nema obveze obavješćivanja, nema ničega.
Je li već izrečena neka kazna?
Na temelju poglavlja 3a zasad nije zabilježena nijedna prisilna novčana kazna. Finska ipak već ima razvijeniji sustav nadzora od većine država članica jer nadzor pristupačnosti u javnom sektoru provodi još od 2019.
Prema objavljenom programu nadzora Traficom svake godine temeljito pregleda otprilike 20 web-stranica i 12 mobilnih aplikacija, a pojednostavljenim pregledom još oko 240 stranica. Uzorci se biraju uzimajući u obzir prijedloge organizacija osoba s invaliditetom, a najmanje 10 % usluga mora biti iz ranijih krugova nadzora. Postupak počinje upravnim savjetovanjem, nastavlja se formalnim nadzorom, a prisilna novčana kazna krajnje je sredstvo.
Od 28. lipnja 2025. Traficom zaprima i prijave neusklađenosti koje šalju sami pružatelji usluga. Ako pružatelj ne može ispuniti neki zahtjev, a ne poziva se na dokumentirano izuzeće, mora to sam prijaviti i priložiti rokove za otklanjanje nedostataka.
Što to znači za vaše poslovanje
Ne tražite iznos: on ne postoji, a oni koje ćete naći nisu iz zakona. Umjesto toga uzmite u obzir tri stvari:
- Ključan je nalog. Ništa vas ne stoji novca dok Traficom ne naloži usklađivanje, a vi ne propustite rok. Sve do tada riječ je o savjetovanju i dopisivanju.
- Pravi rok su dva tjedna. Na pojedinačni zahtjev iz § 10. treba odgovoriti u roku od dva tjedna, odbijanje mora biti pisano i obrazloženo, a protiv njega je dopuštena žalba. Pritom korisnik ne mora čekati da se nadzorno tijelo zainteresira.
- Provjerite koje je tijelo nadležno. Za digitalne usluge od siječnja 2025. nadležan je Traficom, a ne AVI. Za proizvode je nadležan Tukes, prema drugom zakonu. Za komunikaciju s hitnim službama nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova.
Ako ste za poboljšanje pristupačnosti primili vanjska sredstva, javna ili privatna, povrh vlastitih, ne možete se pozvati na nerazmjerno opterećenje. Ista se zamka u vezi s financiranjem pojavljuje i u Poljskoj, Luksemburgu i Danskoj.
Česta pitanja
Kolika je kazna prema EAA-u u Finskoj?
Zakon ne navodi iznos. Prema § 14. dopuštena je samo prisilna novčana kazna (uhkasakko) uz nalog za usklađivanje, a njezina se visina određuje od slučaja do slučaja prema Zakonu o prisilnim novčanim kaznama (1113/1990).
Je li iznos od 150.000 eura točan?
Nije. Pojavljuje se u sekundarnim tekstovima o usklađenosti i nema uporište u Zakonu 306/2019. Isto vrijedi za raspon od 5.000 do 50.000 eura po povredi.
Znači li to da je rizik u Finskoj malen?
Ne, iako „nema kazne” tako zvuči. Iznos se određuje prema vašoj platežnoj sposobnosti, a kazna se može izricati iznova sve dok se ne uskladite. Gornje granice nema, pa ne postoji ni trenutak u kojem je povreda „otplaćena”.
Tko je nadzorno tijelo?
Za digitalne usluge od 1. siječnja 2025. Traficom, a ne AVI, koji se još navodi u starijim izvorima. Za proizvode je nadležan Tukes, a za broj 112 Ministarstvo unutarnjih poslova.
Što moram učiniti ako korisnik zatraži sadržaj u pristupačnom obliku?
Odgovoriti u roku od dva tjedna (rok se uz obavijest može produljiti za još dva), a ako zahtjev odbijete, izdati pisanu i obrazloženu potvrdu. Tako propisuje § 10.
Povezano
- ← Natrag na kazne prema EAA-u po državama: usporedba svih 27 država
- Službeni tekst: Laki digitaalisten palvelujen tarjoamisesta 306/2019 i Laki eräiden tuotteiden esteettömyysvaatimuksista 102/2023 (Finlex)
- Kazne prema EAA-u u Estoniji: i ondje postoji prisilna novčana kazna, ograničena na 10.000 eura, ali uz nju i novčana kazna do 20.000 eura
- Kazne prema EAA-u u Švedskoj: susjedno tržište koje ima i sankcijsku naknadu (sanktionsavgift) i prisilnu novčanu kaznu (vite)
- Kazne prema EAA-u u Danskoj: drukčiji slučaj „bez iznosa”, kaznena novčana kazna koju određuje sud



